Video kompresija je razlog zašto sistemi video nadzora mogu da čuvaju dane, nedelje ili mesece snimaka, a da ne zauzmu nenormalnu količinu prostora. Bez kompresije, jedan sistem sa više kamera bi vrlo brzo napunio hard disk i ozbiljno opteretio mrežu.
Najčešći formati koje ćete sresti kod kamera i snimača su MJPEG, H.264, H.265 i H.265+. Razlika između njih nije samo “novije je bolje”. Svaki ima svoju logiku, prednosti i situacije u kojima ima smisla.
Video kompresija je proces smanjenja količine podataka u video snimku. Kamera snima veliki broj slika u sekundi, a svaka slika sadrži mnogo informacija: boje, pokret, detalje, senke, šum, svetlo i tamne delove kadra. Kompresija pokušava da zadrži ono što je važno, a da izbaci ili pametno “spakuje” ono što se ponavlja.
Kod video nadzora, to direktno utiče na tri stvari: koliko snimak zauzima prostora na hard disku, koliko opterećuje mrežu i koliko kvalitetna slika ostaje kada se snimak pregleda.
Mirna scena, na primer prazan hodnik noću, može zauzimati mnogo manje prostora nego prometna ulica sa kišom, farovima i lišćem koje se pomera. Zato isti broj kamera ne znači uvek isti kapacitet hard diska.
Ako imate jednu kameru, razlika možda ne deluje dramatično. Ali kada sistem ima 4, 8, 16 ili 32 kamere, kompresija postaje ozbiljna stvar. Svaka kamera šalje video ka snimaču, a snimač taj video čuva na hard disku. Što je snimak teži, kraće ga čuvate i više opterećujete mrežu.
Ako planirate sistem i niste sigurni koliko prostora vam treba, koristan je i kalkulator za HDD, jer bitrate, broj kamera i broj dana snimanja direktno utiču na potreban kapacitet.
MJPEG, odnosno Motion JPEG, radi tako što svaki frejm tretira kao zasebnu JPEG sliku. To je jednostavan pristup: kamera praktično šalje niz slika jednu za drugom. Prednost je što je obrada laka, a slika po frejmu može biti kvalitetna.
Mana je što MJPEG ne koristi dobro činjenicu da se u videu mnogo toga ponavlja. Ako se u kadru ništa ne menja, MJPEG i dalje čuva veliki broj zasebnih slika. Zbog toga zauzima više prostora i troši više protoka u odnosu na modernije kodeke.
H.264 je dugo bio najrasprostranjeniji standard za video kompresiju. Koristi pametnije metode od MJPEG-a jer ne posmatra svaki frejm potpuno odvojeno. Umesto toga, prati šta se menja između frejmova i pokušava da ne ponavlja nepotrebne informacije.
Zbog toga H.264 obično daje dobar balans između kvaliteta slike, veličine snimka i kompatibilnosti. Većina kamera, snimača, računara, telefona i aplikacija dobro podržava H.264, pa je i dalje vrlo praktičan izbor.
H.265, poznat i kao HEVC, razvijen je kao efikasniji naslednik H.264 standarda. Njegova glavna ideja je da zadrži sličan kvalitet slike uz manji bitrate, odnosno manje podataka. U praksi, to često znači manji pritisak na hard disk i mrežu.
H.265 je posebno koristan kod kamera veće rezolucije, kao što su 4 MP, 5 MP, 8 MP i 4K kamere. Što je rezolucija veća, kompresija postaje važnija. Razlika između H.264 i H.265 tada može značiti mnogo više dana snimanja na istom hard disku.
H.265+ nije potpuno novi univerzalni standard kao H.265, već optimizacija koju proizvođači koriste posebno za video nadzor. Ideja je da se dodatno smanji zauzeće prostora kada scena nema mnogo promena.
Kod kamera za nadzor često imate statične scene: hodnik, ulaz, parking, magacin, kapiju ili dvorište. Ako se u kadru ništa bitno ne dešava, nema potrebe da se stalno čuva ogromna količina podataka. H.265+ pokušava da upravo tu napravi dodatnu uštedu.
| Osobina | MJPEG | H.264 | H.265 | H.265+ |
|---|---|---|---|---|
| Ušteda prostora | Slaba | Dobra | Vrlo dobra | Odlična u statičnim scenama |
| Kompatibilnost | Dobra | Odlična | Dobra na novijoj opremi | Zavisi od proizvođača |
| Opterećenje uređaja | Nisko | Srednje | Više | Više |
| Najbolja primena | Specifični sistemi | Standardni nadzor | Veće rezolucije | Nadzor sa dugom arhivom |
Bitrate je količina podataka koju video koristi u sekundi. Što je bitrate veći, snimak obično može imati više detalja, ali zauzima više prostora i više opterećuje mrežu. Što je bitrate manji, snimak zauzima manje, ali ako se pretera sa smanjenjem, slika može postati mutna, kockasta ili puna artefakata.
Zato dobar sistem video nadzora nije samo pitanje “koliko megapiksela ima kamera”. Važno je podesiti rezoluciju, broj frejmova, bitrate, kompresiju i kvalitet snimanja tako da slika bude korisna, a da ne pojede sav prostor na disku.
Hard disk u snimaču je mesto gde se vidi prava razlika između kodeka. Ako isti sistem sa istim kamerama snima u H.264, može zauzimati značajno više prostora nego kada koristi H.265 ili H.265+ uz pravilna podešavanja.
To ne znači da treba slepo uključiti najnoviji format. Snimač, kamera i softver moraju podržavati isti kodek. Ako stariji telefon, browser ili aplikacija ne podržavaju dobro H.265, pregled može biti teži. Zato se kod svakog sistema gleda cela oprema, ne samo jedna stavka.
Najbolji izbor zavisi od toga šta vam je važnije: kompatibilnost, ušteda prostora, kvalitet slike, udaljeni pristup ili dužina arhive. Za većinu modernih sistema video nadzora H.264 i H.265 su najčešći izbori.
Ako tek birate snimač, pogledajte i tekst o tome kako izabrati snimač za video nadzor, jer dobar snimač mora podržavati kamere, rezoluciju, hard disk, kodeke i način pregleda koji vam treba.
Video kompresija nije najatraktivnija tema kada kupujete kamere, ali je jedna od najvažnijih. Ona odlučuje koliko će sistem biti efikasan, koliko će snimci trajati, koliko će mreža biti opterećena i koliko lako ćete gledati kamere preko telefona.
MJPEG je jednostavan, ali troši mnogo prostora. H.264 je odličan balans i široko podržan standard. H.265 donosi bolju uštedu za novije sisteme, a H.265+ može dodatno pomoći kod nadzornih scena koje se ne menjaju mnogo. Najbolje rešenje je ono koje se uklapa sa vašim kamerama, snimačem, mrežom i potrebnim vremenom čuvanja snimaka.
Ako planirate sistem sa više kamera, obratite pažnju na snimač, HDD, kodeke i mogućnost podešavanja bitrate-a.
Idi na kategoriju: Video nadzor Pogledaj proizvod